UZORE NEMAM. MEĐUTIM, POSTOJE PISCI KOJE ČITAM, O KOJIMA RAZMIŠLJAM, O KOJIMA PIŠEM.... TO SU MOJI PRIJATELJI U PROŠLOSTI.

Slobodan Vladušić Vidi Vise Slobodan Vladušić Vidi Vise Slobodan Vladušić Scroll

SLOBODAN VLADUŠIĆ


pisac, profesor, publicista

ROĐEN u Subotici, 9. maja, 1973. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u svom gradu, a zatim je upisao studije srpske književnosti na Odseku za srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Diplomirao je u jesen 1998. godine. Između oktobra 1998 godine i marta 1999. godine, bio je urednik kritike u časopisu Reč. Tokom leta, 2001. godine, bio je honorarni urednik na Televiziji Subotica. Školsku 2002/2003 godinu provodi na mestu lektora za srpski jezik na Univezitetu Adam Mickijevič u Poznanju. Magistrirao je 2005. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa temom „Dezintegracija motiva mrtve drage u srpskoj poeziji 20. veka“ a doktorsku disertaciju pod naslovom „Slike evropskih metropola u prozi Miloša Crnjanskog“ odbranio je 2008. godine. U oba slučaja, mentor mu je bio profesor emeritus Slavko Gordić. U decembru 2018. godine održao je nekoliko predavanja u svojstvu gostujućeg profesora na Univezitetu za strane studije u Pekingu.

Uređivao je Letopisa Matice srpske između 2013. i 2016. godine. Osnovao je Centar za istraživanje i popularizaciju srpske književnosti pri Odseku za srpsku književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bio je među osnivačima Blogerame, kursa pisanja blogova za učenike 4. razreda srednjih škola u Novom Sadu. Takođe, uredio je nekoliko brojeva časopisa Luča koji izdaje Srpski kulturni centar u Subotici.

Slobodan Vladušić je književne kritike pisao za dnevne novine Politika i Večernje novosti, dok je publicistiku pisao za Nin i Nedeljnik, a trenutno za Pečat i sajt RT-Balkan.

Najznačajnija dela su mu knjige teorijske proze Crnjanski, Megalopolis (2011) i Književnost i komentari, (2017) romani Forward (2009), Mi izbrisani (2013), Veliki juriš (2018) i Omama (2021).

Član je književne grupe P-70, zajedno sa Vladimirom Kecmanovićem, Nikolom Malovićem, Dejanom Stojiljkovićem i Markom Krstićem.

Među srpskim piscima i pesnicima, njegovi prijatelji u prošlosti su Crnjanski, Andrić, Pekić, Pavić, Kiš, Krakov, Rakić, Vasko Popa i Ivan V. Lalić.

Jedan je od pisaca koji bojkotuju Ninovu nagradu, a tako će biti i u buduće.

Moto sajta, citat „Duhovi se prikazuju samo duhovima“, preuzeo je od Fridriha Šlegela (1772 – 1829).

Trenutno je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (Odsek za srpsku književnost i jezik) u zvanju redovnog profesora.

Oženjen je Tanjom Vladušić Rudić.

Živi u Subotici.

(fotografije: Katarina Marčetić)

Array

Nagrade i priznanja

2004.

Nagrada "Milan Bogdanović" za najbolju književnu kritiku u elektronskim i štampanim medijima na srpskom jeziku: prikaz romana "Kiša i hartija", Vladimira Tasića.

2008.

Vitalova nagrada, za roman "Forward"

2011.

Nagrada "Isidora Sekulić" za knjigu "Crnjanski Megalopolis"

2013.

Nagrada "Meša Selimović" za roman "Mi izbrisani"

2017.

Nagrada "Laza Kostić" za knjigu "Književnost i komentari"

2017.

Nagrada "Đorđe Jovanović" za knjigu "Književnost i komentari"

2018.

Nagrada "Svetozar Ćorović" za roman "Veliki juriš"

2018.

Nagrada "Janko Veselinović" za roman "Veliki juriš"

2021.

Nagrada „Beskrajni plavi krug”,
za roman "Omama"